Uvod u važnost joda
Jod je esencijalni mineral koji igra ključnu ulogu u pravilnom funkcioniranju štitnjače, što izravno utječe na cjelokupni metabolizam organizma. Štitnjača je žlijezda koja proizvodi hormone koji reguliraju mnoge važne funkcije u tijelu, uključujući metabolizam, energiju, ravnotežu hormona i zdravlje srca.
U ovom članku, između ostaloga, pozabaviti ćemo se istinama o jodu te proučiti iskustva korisnika koji su koristili jod kapi.
Nedostatak joda može dovesti do brojnih zdravstvenih problema, uključujući hipotireozu (smanjenu funkciju štitnjače), povećanje štitnjače (gušavost), smanjenje mentalnih sposobnosti, a u ekstremnim slučajevima i do razvoja kretenizma u djece.
Preporučena dnevna doza joda (RDA) u okrivirma konvencionalne medicine za odrasle osobe iznosi 150 mikrograma dnevno. Međutim, brojna istraživanja sugeriraju da bi viši unos joda mogao donijeti dodatne koristi za zdravlje.
Većina ljudi ne unosi dovoljno joda kroz prehanu, no postoji različite opcije koje nam priroda pruža, osobito iz morskih plodova i soli obogaćene jodom.
Svejedno, mnogi se ljudi suočavaju s nedostatkom zbog prehrambenih navika koje ne uključuju dovoljno izvora ovog minerala. U svom radu, dr. David Brownstein, autor knjige “Iodine: Why You Need It, Why You Can’t Live Without It”, istražuje potencijalne koristi povećanog unosa joda, naglašavajući njegovu važnost za cjelokupno zdravlje.
Preporučeni unos: Konvencionalna medicina nasuprot istraživačima kao David Brownstein i Denis Beroš
Dok konvencionalna medicina sugerira unos od 150 do 300 mikrograma joda dnevno kao sigurnu dozu, neka istraživanja ukazuju na to da veće doze mogu imati pozitivne učinke. Prema Davidu Brownsteinu, mnogi ljudi pate od nedostatka joda, a veći unos, između 10 i 50 mg dnevno, može donijeti značajna poboljšanja u zdravlju.
Brownstein tvrdi da je deficit joda široko rasprostranjen, a mnogi njegovi pacijenti su pokazali poboljšanja u različitim zdravstvenim aspektima nakon povećanja unosa joda. Denis Beroš kao samouki intelektualac i tragatelj za istinom potvrđuje takve teze koje možete pogledati na ovoj poveznici.
Preporučeni unos ne može biti univerzalno primjenjiv za sve ljude, jer svaka osoba može imati različite potrebe na temelju svog zdravstvenog stanja, prehrambenih navika i drugih faktora. Iako su studije pokazale da veće doze joda mogu biti sigurne i korisne, preporuča se oprez i praćenje STH, T3 I T4 hormona kako bi se spriječile eventualne neželjene posljedice.
Japanska prehrana i visoki unos joda
Jedan od najpoznatijih primjera visoke potrošnje joda u prehrani je japanska prehrana. Japanci redovito konzumiraju morske alge, koje su bogate jodom, a prosječni dnevni unos joda u Japanu iznosi 12mg. Ova praksa povezana je s nižom stopom fibrocističnih bolesti dojki, kao i s manjim brojem slučajeva određenih vrsta raka, uključujući rak dojke.
Iako je povezanost između visokog unosa joda i ovih zdravstvenih koristi privukla veliko zanimanje, skeptici tvrde da je teško povezati ove prednosti isključivo s jodom. Japanska prehrana je vrlo specifična i uključuje i druge čimbenike, kao što su visoki unos antioksidansa i drugih hranjivih tvari, koji mogu biti odgovorni za smanjeni rizik od bolesti.
Unatoč tome, visoki unos joda kroz morske alge i druge izvore u japanskoj prehrani ne čini se da ima negativne učinke na zdravlje, što dodatno podupire teoriju da unos joda mnogostruko veći od doze koju preporuča konvencionalna medicina dnevno može biti siguran i potencijalno koristan.
No, važno je napomenuti da je potreban oprez, jer konzumacija joda u visokim dozama može uzrokovati nuspojave, uključujući smetnje u funkciji štitnjače.
Važnost praćenja hormona štitnjače
Prije nego što se odlučite na povećanje unosa joda, ključno je testirati razine hormona štitnjače, poput TSH (hormon koji stimulira štitnjaču), T3 i T4. Ovi hormoni igraju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma, a njihova ravnoteža može se mijenjati s promjenama u unosu joda.
Povećanje unosa joda može u početku uzrokovati privremeno povećanje razine hormona štitnjače, ali to obično stabilizira s vremenom, nakon nekoliko mjeseci.
Praćenje hormona štitnjače u redovitim intervalima, osobito tijekom prvih šest mjeseci povećanog unosa joda, važno je kako bi se uočile promjene u funkciji štitnjače. Na temelju tih podataka, osoba može prilagoditi unos joda i osigurati da ne dođe do pretjeranog povećanja hormona koji može dovesti do problema sa štitnjačom, poput hipertireoze (prekomjerna aktivnost štitnjače).
Jod kapi iskustva korisnika: Pogled iz prakse
Mnogi korisnici jodnih kapi, poput Lugolove otopine, izvještavaju o pozitivnim promjenama u svom zdravlju nakon što su povećali unos joda. Jedno od najčešćih iskustava korisnika je poboljšanje u razini energije i mentalnoj jasnoći.
Na primjer, jedna korisnica koja je uzimala Lugolovu otopinu 5%, upravo onakvu kakvu je zamislio revolucionar J.M Lugol prema kojemu je i dobila ime ,od 12,5 mg dnevno izvještava o značajnom smanjenju simptoma hipotireoze, uključujući umor, depresiju i lošu koncentraciju.
Slično tome, mnogi izvještavaju o poboljšanju zdravlja kože, smanjenju problema poput akni i suhoće kože, što može biti rezultat optimalne ravnoteže hormona štitnjače.
Međutim, korisnici također prijavljuju određene nuspojave povezane s povećanim unosom joda. Na primjer, neki izvještavaju o glavoboljama, osipima ili reakcijama poput povećane osjetljivosti na hladnoću.
Ovi simptomi obično su privremeni i nestaju nakon prilagodbe na veće doze joda. Ipak, uvijek je preporučljivo početi s nižim dozama i postepeno povećavati unos kako bi se izbjegli mogući negativni efekti na tijelo.
Sigurnosni okvir: Istraživanja o višim dozama
Iako konvencionalna medicina smatra sigurne doze joda između 150 i 300 mikrograma dnevno, brojna istraživanja pokazuju da su veće doze, u rasponu od 10mg do 50mg dnevno, također sigurne za mnoge ljude.
Preporučeni gornji limit unosa joda u SAD-u postavljen je na 1.100 mikrograma dnevno, no mnoga iskustva sugeriraju da su veće doze, do čak 50mg dnevno, također sigurne za većinu ljudi.
Brownstein i drugi istraživači sugeriraju da bi većina ljudi mogla imati koristi od većih doza joda, osobito onih koji pate od kroničnih bolesti ili disfunkcije štitnjače.
Međutim, važno je napomenuti da je individualna tolerancija ključna, a neki ljudi mogu doživjeti nuspojave, poput iodizma (toksicnosti zbog prekomjernog unosa joda) ili povećanja štitnjače, čak i uz umjerene doze.
Sličnosti s vitaminom D: Paradigma nedovoljnih preporuka
Unos joda, kao i unos vitamina D, dugo je bio pod utjecajem niskih preporuka temeljenih na prevenciji specifičnih bolesti. Preporučena količina vitamina D bila je dugo vremena smanjena, s ciljem prevencije rahitisa, zanemarujući njegovu širu ulogu u zdravlju.
Slično tome, unos joda možda nije bio dovoljno istražen do sada u kontekstu njegovih potencijalnih koristi u prevenciji drugih bolesti, kao što su rak dojke, fibrocistične bolesti dojki i poremećaji reproduktivnog zdravlja. Iako je još uvijek potrebno mnogo istraživanja, smatra se da bi viši unos joda mogao igrati ključnu ulogu u sprječavanju ovih bolesti.
Kombinacija s drugim nutrijentima: Uloga selena, cinka i vitamina B kompleksa
Za optimalnu apsorpciju i metabolizam joda, važno je uzeti u obzir i druge nutrijente koji igraju ključnu ulogu u njegovoj funkciji u organizmu. Selen, cink i vitamini B kompleksa važni su za pravilno funkcioniranje enzima koji sudjeluju u metabolizmu joda.
Selen, osobito, može pomoći u neutraliziranju negativnih učinaka velikih doza joda na štitnjaču. Cink i magnezij također igraju značajnu ulogu u podršci enzima koji su uključeni u metabolizam joda, čime se smanjuje rizik od nuspojava.
Klinička ispitivanja: Šira slika
Brownstein, kroz svoja klinička ispitivanja, izvještava o značajnim poboljšanjima u zdravlju svojih pacijenata nakon povećanja unosa joda. Pacijenti su izvještavali o smanjenju simptoma kroničnog umora, poboljšanju kognitivnih funkcija, stabilizaciji razine hormona štitnjače, te smanjenju simptoma poput depresije i anksioznosti.
Ipak, i dalje je potrebno provediti više istraživanja kako bi se u potpunosti razumjela dugoročna sigurnost i učinkovitost povećanog unosa joda.
Zaključak: Informirani odabir
Unos joda treba prilagoditi individualnim potrebama i zdravstvenom stanju. Iako postoje dokazi koji podržavaju koristi od povećanja unosa joda za određene ljude, važno je konzultirati se s informiranim liječnikom prije nego što se odlučite na povećanje doze. Takvog lječnika je doduše teško naći, no oni postoje.
Praćenje hormona štitnjače i informiranje iz više izvora ključno je za donošenje ispravne odluke. Ovaj kratki vodič nudi korisne informacije za one koji žele bolje razumjeti kako jod može utjecati na njihovo zdravlje, ali uvijek se treba slušati vlastito tijelo i postupati s oprezom.
